>> Kronološki prikaz

GEOLOGIJA

U svojoj dvjestogodišnjoj povijesti park Maksimir geološki nije znatnije istraživan, posebno ne kao zasebna cjelina. Ipak, postoje neki podaci koji su prikupljeni istraživanjem okolnih geoloških struktura, primjerice istraživanjem Medvednice ili pak Savske depresije. Park Maksimir nalazi se na dodiru tih dviju struktura, dakle na južnim obroncima Medvednice gdje ona prelazi u Savsku depresiju.

Od nekih značajki koje bi nam pomogle otkriti nešto više o geologiji ovog područja na površini su vidljiva samo dva člana. To su pliokvartarni sediment i holocenski nanos. S pomoću njih možemo odrediti vrijeme nastanka podloge po kojoj šećemo, a također i odakle je taj materijal došao.

Većina parka prekrivena je pliokvartarnim sedimentom. Gledajući geološki, taj sediment je prilično mlad. Njegova se starost kreće oko 1,8 milijuna godina. Zanimljivo je da je do Maksimira došao s Medvednice. Naime, s obronaka Medvednice doneseni su različiti dijelovi stijena i odloženi u jezera i močvare koje su se tada nalazile na ovom prostoru. Taj je materijal formirao slatkovodne naslage koje danas prekrivaju veći dio parka Maksimir.

Drugi dio naslaga, holocenski nanos, nastao je u posljednjih 10 000 godina. S povišenih dijelova terena različiti vodotoci i bujice ispirale su materijal. Ti odlomci i valutice stijena koje je voda nanijela stvorili su tanki pokrivač koji danas prekriva najniži dio parka.

Litološki gledano oba člana imaju sličan sastav. To su većinom nesortirani šljunci, krupnozrnati i srednjozrnati pijesci te siltovi i gline. Neke uslojenosti nema, tako da najčešće čine mješane sedimente. Izvorišne stijene ovih sedimenata su zeleni škriljevci, rožnjaci, kristalasti vapnenci, kvarc, pješčenjaci i nešto malo eruptiva. Njihov sastav nam dodatno potvrđuje činjenicu da podloga zaista potječe od starih paleozojskih stijena s obronaka Medvednice.

Opisani sedimenti debljine su 100-150 m, a zanimljivi su i po tome što ne propuštaju vodu. U svom sastavu imaju glinu i silt, koji su najzaslužniji za vodonepropusnost. Tako i maksimirska umjetna jezera traju zahvaljujući tome.

Iako je park Maksimir maleno područje, tektonski je vrlo zanimljiv. U njemu se protežu tri rasjedna pravca. Dva rasjeda protežu se s istočne i zapadne strane. Njihov smjer pružanja je sjever-jug, poprečno na greben Medvednice. Treći rasjed važan je zbog toga što je i danas aktivan. To je tzv. ilički rasjed koji se proteže od Podsuseda do Zeline, pa i dalje. Prolazi južnom stranom parka. U posljednja 2 milijuna godina vertikalni pomak tog rasjeda iznosi 20-40 m, dok se danas područje parka izdiže brzinom od 1-2 mm na godinu.